Skip to main content

Neispunjena očekivanja zaposlenih – „psihološki ugovor“

HR Direktor, Wint - Wagen International
15. jul 2025.
·2 minuta za čitanje

Radni odnos se pokreće kroz „ugovor o radu“ gde su definisane mnoge formalne obaveze i prava: zarada, radno vreme, mesto rada, preduslovi za otkaz ugovora o radu i slično. U momentu potpisivanja ugovora o radu, novozaposleni ali i poslodavac kreiraju i jedan neformalan, nepotpisan psihološki ugovor kojim se kreiraju očekivanja obe strane. Ta očekivanja su snažna ali najčešće, nikad neizrečena. 

Primeri „psihološkog ugovora“: 

  • „Ako se pokažem, korigovaće mi zaradu“ 
  • „Ako napravim grešku, moj nadređeni će imati razumevanja“ 
  • „Kolege će mi pomoći tokom onboarding-a“ 

Ili iz perspektive poslodavca: 

  • „Ovaj zaposleni će biti lojalan“ 
  • „Ostvariće dobre odnose sa našim zaposlenima, kupcima, partnerima“ 
  • „Značiće mu benefiti koje nudimo“ 

Važnost ovih očekivanja je velika jer utiče na motivaciju zaposlenog kao i na tretiranje zaposlenog od strane poslodavca. Ujedno, struktura ovog odnosa je nestabilna jer nigde nije jasno definisana ni komunicirana, pravila nisu jasna a mogućnost urušavanja očekivanja je velika.  

Kršenje „psihološkog ugovora“ je uzrok „tihog otkaza“ 

Kroz vreme, ako se zaposleni razočara ili mu se ne ispune ova psihološka očekivanja, on postaje demotivisan, povlači se i svoje angažovanje svodi na minimalno. Tada zaposleni ulazi u stanje „tihog otkaza“. To ne znači da je aktivno krenuo u potragu za drugim poslom nego baš suprotno: ostaje u kompaniji, dolazi na posao redovno ali nema volju da se trudi, da se uključuje više nego što mora, nema pozitivne emocije ka svom poslu ni timu, smanjuje produktivnost. Ukratko: ljut je na kompaniju i na ovaj način je „kažnjava“. 

Kako sačuvati psihološki ugovor? 

Nije lako (ni vremenski ni logistički) imati stalno na „radaru“ osećanja svih zaposlenih, njihova trenutna stanja motivacije. Pogotovu što motivacija varira stalno, na nju utiče veliki broj faktora, često sitnih ili nevidljivih. 

  • Transparentna i stalna komunikacija: ako se komunicira više i redovnije, veće su šanse da se prepozna razočarenje ili da se „uhvati“ crvena zastavica koju zaposleni podiže 
  • Prilikom selekcije, bitno je sagledati makar ona očekivanja koja zaposleni može u tom momentu da formuliše i komunicira. Nerealna očekivanja dovode do brzih razočarenja. 
  • Priznavanje rada i truda u organizaciji dovodi do osećaja pripadnosti i poštovanja. Danas smo više usmereni da cenimo rezultat a ne trud i napore koje neko uloži.  
  • Podrška zaposlenima u kriznim i teškim situacijama: čak i ako ne ispunimo sva očekivanja zaposlenih, veliki pozitivan uticaj na njihov odnos prema poslodavcu ima naša uloga u kriznim momentima: ne ostavljati zaposlene „na cedilu“, ponuditi podršku i pomoć, fleksibilnost ka zaposlenom koji ima kritičnu fazu u životu, razumevanje zaposlenih u takvim situacijama. Ljudi pamte ko im je bio od pomoći kad im je bilo najteže.  
  • Najčešće nepravda i diskriminacija ruše „psihološki ugovor“: favorizovanje nekih drugih, nepriznavanje truda, nedostatak pohvala, česte kritike i slično utiču najviše na motivaciju zaposlenih. Svi lideri bi trebalo makar da stalno rade na tome da ovakvih situacija nema. Nemoguće je možda biti savršen lider u svakoj situaciji ali ako se lideri trude i imaju ovo u vidu, prilike da naprave grešku će se smanjivati.  

I HR može da pomogne u čuvanju „psiholoških ugovora“: 

  • Osvešćivanje važnosti „psihološkog ugovora“  kod menadžmenta 
  • Neformalna i formalna ispitivanja klime u organizaciji. Fokus grupe, upitnici, razgovori 1 na 1 ili takozvani „stay intervjui“ mogu biti prevencija „exit intervjua“ i dati šansu za blagovremeno reagovanje 
  • Praćenje „mikro signala“ – sarkazam, pad inicijative, negativno komentarisanje i slično, često su pokazatelji upravo razočaranog zaposlenog čiji je „psihološki ugovor“ narušen. 
  • Edukacija menadžmenta o važnosti fidbeka, dvosmerne komunikacije ali i neformalne komunikacije sa zaposlenima, empatije, prepoznavanja potreba i slično.

 

newsletter-small
newsletter-medium
newsletter-large

HRLab Newsletter - employment and labor market news, educational and entertaining texts, and event announcements for HR and entrepreneurs.

Hvala na prijavi! Uskoro će Vam stići mejl za potvrdu pretplate.

Slične vesti

Da li vaši menadžeri zaista žele da budu menadžeriEmployer brandingDa li vaši menadžeri zaista žele da budu menadžeri

Došlo je i to vreme: sve manje ljudi vidi sebe na menadžerskoj poziciji. Do sada se podrazumevalo da karijerni put i ostvarenje u poslu ide uz hijerarhijske stepenice ali to više nije slučaj. Randstad je uradio istraživanje po kom trećina onih ambicioznih zaposlenih ne želi da bude menadžer. Šta se to desilo? Desila se promena […]

Ljudi su naš najveći resurs, ali samo na papiruEmployer brandingLjudi su naš najveći resurs, ali samo na papiru

Care washing – čak 69% zaposlenih smatra da se njihove kompanije drže carewashing principa Mi smo ovde kao porodica. Brinemo da se svaki zaposleni oseti cenjeno. Ljudi su naš najveći resurs! Kandidati se često naroguše nad ovakvim izjavama kompanija – smatraju ih ispraznim frazama, neiskrenim maskiranjem prave slike i na kraju dana, klasičnim PR-om koji […]

Roditeljstvo i karijera: Kako možemo da podržimo zaposlene? – iskustva iz A1 i UniCredit BankeEmployer brandingRoditeljstvo i karijera: Kako možemo da podržimo zaposlene? – iskustva iz A1 i UniCredit Banke

Kada se roditeljstvo i karijera preklope, čiji je odgovornost da olakša ovu etapu? Kada novopečeni roditelji pate od nedostatka sna, kada prolaze kroz vrtićku adaptaciju, kada se suočavaju sa razboljevanjima i posledičnim odsustvima, ko najviše podnosi teret? Jako dugo, odgovor je bio jasan – mama. Žene koje su se odlučile za ovaj put neretko su […]

Kako se meri doprinos kompaniji – učinkom ili prisustvomEmployer brandingKako se meri doprinos kompaniji – učinkom ili prisustvom

Hajde da postavimo pravo pitanje – Imaju li menadžeri poverenje u zaposlene da će obaviti posao kvalitetno? Odgovor je, uglavnom, ne. Ne svi menadžeri i ne u sve zaposlene, ali u većini slučajeva, odgovor je ne. Jasno je da je poverenje temelj svakog tima – od najkompleksnijih kompanija sa više hiljada zaposlenih, do tek otvorene […]