Najpopularnije nerešeno ubistvo nije Kenedi, već Humpty Dumpty, šalila sam se dok sam pevala devojčicama pesmu o Hamptiju Damptiju koji pada sa zida.
Popularna engleska rima za decu uvek Hamptija Damptija prikazuje kao jaje sa licem, rukama i nogama, koje sedi na zidu, i potom pada (da li je gurnut ili je sam pao ostaje nejasno, kao i šta je jaje uopšte radilo na zidu). Hampti Dampti se toliko razbije da ga, kako kaže pesmica „svi kraljevi ljudi ne mogu ponovo sastaviti“.
Šta sve to uopšte znači?
Odlučila sam da istražim, i došla do neočekivanog otkrića: rima Hampti Dampti, davno kad je osmišljena, nije originalno bila pesma ili priča, već – zagonetka.
U međuvremenu je postalo opšte poznato da je odgovor – jaje (palo sa zida i svi kraljevi ljudi ga ne mogu popraviti, dakle, nešto što bez obzira na trud i broj ljudi koji pokušavaju da ga poprave kada je jednom razbijeno – tu je kraj). Stoga je prvo Luis Kerol a potom i popularna kultura nastavila da prikazuje Hamptija kao jaje i kada su ljudi zaboravili da je u pitanju bila zagonetka pojavila se misterija s početka teksta: o čemu govori ova dečja pesmica?
A misterije zapravo nije ni bilo. U pitanju je već rešena zagonetka koja nam u svojim vizuelnim oblicima kao i u Kerolovom romanu nudi svoje jednostavno rešenje – jaje.
Kakve veze ovo ima sa HR-om? Želim reći da ako pažljivo slušamo i gledamo svoje saradnike, nekada misterije nema.
Otkaz često nije misterija
Na primer, jedna uspešna koleginica je nakon kratkog iscrpljujućeg angažmana u novoj kompaniji tražila razgovor sa nadređenim. Pažljivo se pripremila za razgovor i rekla mu je da je preopterećena, da radi mnogo širi opis posla od predviđenog i dinamikom koju iako još uvek uspešno postiže, ne može i ne želi da održi. „Raspadam se od posla, ne mogu da radim ovoliko i ovim tempom“, rekla je, obrazlažući da je bolje da se dogovore sada dok je još relativno nova na poslu, nego da kasnije imaju neiskomuniciran problem. Ma možeš ti to, rekao joj je menadžer, doduše sa malo više reči.
Nakon mesec dana je dala otkaz. Šta ti je rekao šef, pitala sam je. Bio je potpuno zaprepašćen, odgovorila je.
U svim aspektima odnosa sa zaposlenima treba ih slušati i objektivno procenjivati njihov rad. Zaposleni često žele da razgovaraju o onome što ih muči, i nekada mnogo pre nego što postanu nedovoljno angažovani na poslu, najbolji se trude da dobiju podršku i ako je ne dobiju – odlaze.
I onda se pitamo što nam odlaze talenti a odgovor je bio baš tu, izrečen jasno i glasno, ali mislili smo da ne misle ozbiljno, da je u pitanju trenutni umor, da će shvatiti da za njihovu karijeru nije dobro da odu, da tržište rada nudi nedovoljno mogućnosti i slično.
Veština aktivnog slušanja i posmatranja
HR timovi i direktni menadžeri imaju uvid u različite analitičke izveštaje, među kojima i izveštaje sa izlaznih intervjua. Sve su to važna i neophodna oruđa za odučivanje na osnovu dokaza. Ali postoje i drugi znaci, jednostavni da se protumače u realnom vremenu.
Ukoliko smo zaista angažovani u komunikaciji sa zaposlenima, mi primamo informacije koje nam koriste u razumevanju i odlučivanju, izbegavamo nesporazume i konflikte, pokazujemo saradnici da je poštujemo. I ne samo to, već pokazujemo i poštovanje prema svom poslu, koji uvek ključno sadrži i tu komponentu razumevanja kolega i klijenata i njihovih potreba. Ovo je posebno važno naglasiti u HR-u i menadžerskim poslovima gde je razumevanje poruke i komunikacione situacije neophodno za vođenje ljudi i saradnju na svim nivoima.
Šta nam zaposleni govore kada kažu da su preopterećeni?
Pa baš to: da su preopterećeni, da ne mogu ili ne žele više toliki obim i dinamiku posla i da će se, kao i svako preopterećenje, i njihovo završiti ili rasterećenjem ili pucanjem. Ukoliko reagujemo kada već “izgore” ili daju otkaz, tada je prekasno i „svi kraljevi ljudi“ ne mogu popraviti narušen odnos.
Kao direktni menadžeri ili HR tim, umesto da slušamo šta kažu i posmatramo kako se ponašaju odrasle odgovorne osobe koje smo zaposlili da rade u našoj kompaniji i poverili im zadatke od kojih zavisi profit, mi ih ponekad ne slušamo već smišljamo naš menadžerski ili HR odgovor koji treba da ih potakne da nastave da rade kao da nam ništa nisu ni rekli. Naravno, ovo često i nije slučaj, i podrška svim menadžerima i svakom HR timu koji ne samo sluša i prati, već osluškuje zaposlene.
Međutim, tamo gde ova praksa pažljivog slušanja ne postoji, kompanije kasnije najmanje plaćaju svojim iznenađenjem.
Dakle, nekada misterije nema: ako pažljivo pratimo šta se događa ispred nas, preduhitrićemo čak i kvalitetnu analitiku.