Pravo na naknadu zarade regulisano je članovima 114-117. Zakona o radu.
Zakon o radu određuje da naknada zarade pripada zaposlenom u sledećim slučajevima:
1) Odsustvo sa rada na dan praznika koji je neradni dan
2) Godišnji odmor
3) Plaćeno odsustvo
4) Vojna vežba i odazivanje na poziv drugog državnog organa
5) Bolovanje
6) Prekid rada, odnosno smanjenje obima rada kod poslodavca, bez krivice zaposlenog
7) Prekida rada do koga je došlo naredbom nadležnog državnog organa ili nadležnog organa poslodavca zbog neobezbeđivanja bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu
Ovim tekstom ćemo opisati svih 7 navedenih vrsta odsustva sa posla tokom kojeg zaposlenom pripada naknada zarade iz sredstava poslodavca.
Odsustvo sa rada na dan državnog i verskog praznika
Za dan odsustva sa posla zbog praznika plaća se naknada zarade. Zakon o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji definiše za koje se praznike ne radi. Navedeni propis određuje da se neradno praznuju:
Sretenje – Dan državnosti Srbije - 15. i 16. februara;
Nova godina - 1. i 2. januara;
Praznik rada - 1. i 2. maja;
Dan primirja u Prvom svetskom ratu - 11. novembra;
Prvi dan (pravoslavnog) Božića - 7. januara;
Vaskršnji praznici po julijanskom kalendaru (pravoslavni Vaskrs) – počev od Velikog petka zaključno sa Vaskršnjim ponedeljkom.
Citirani zakon određuje da u vreme navedenih 6 praznika ne rade državni i drugi organi, privredna društva i drugi oblici organizovanja za obavljanje delatnosti ili usluga. Pravo na odsustvo za ove praznike imaju svi zaposleni bez obzira na veroispovest, iako su Božić i Vaskrs po julijanskom kalendaru verski praznici samo određenih pravoslavnih crkava.
Dužnost da rade na dan praznika imaju zaposleni kod državnih organa, privrednih društava i preduzeća čije delatnosti ili usluge moraju funkcionisati neprekidno. Privredna društva i drugi oblici organizovanja za obavljanje delatnosti ili usluga čija priroda, odnosno tehnologija procesa rada zahteva neprekidan rad, mogu da rade i u dane praznika koji se praznuju neradno. Podsećamo – ko radi na dan praznika koji je neradn ima pravo na uvećanje zarade za taj dan od najmanje 110% osnovice.
Pored toga što je za gore pomenute praznike odredio da se praznuju neradno, Zakon o državnim i verskim praznicima u članu 4. propisuje i da zaposleni, shodno svojoj veroispovesti, imaju pravo da ne rade u dane sledećih verskih praznika:
1) pravoslavci – na prvi dan krsne slave;
2) katolici i pripadnici drugih hrišćanskih verskih zajednica – na prvi dan Božića i u dane Uskršnjih praznika počev od Velikog petka zaključno sa drugim danom Uskrsa, prema njihovom kalendaru;
3) pripadnici islamske zajednice – na prvi dan Ramazanskog bajrama i prvi dan Kurbanskog bajrama;
4) pripadnici jevrejske zajednice – na prvi dan Jom Kipura
Tokom odsustva u svim ovde opisanim slučajevima plaća se naknada pune zarade.
Godišnji odmor
Po Zakonu o radu, u svakoj kalendarskoj godini zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenom opštim aktom i ugovorom o radu, a najmanje 20 radnih dana. Dužina godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 20 radnih dana uvećava po osnovu doprinosa na radu, uslova rada, radnog iskustva, stručne spreme zaposlenog i drugih kriterijuma utvrđenih opštim aktom ili ugovorom o radu.
Tokom odsustva sa godišnjeg odmora zaposlenom pripada naknada pune zarade.
Plaćeno odsustvo
Poslodavac će svoju obavezu da zaposlenima obezbedi plaćeno odsustvo shodno Zakonu o radu ispuniti ako osigura naknadu pune zarade prilikom odsustva sa rada na sledeći način:
-za sklapanje braka: između 1 i 5 radnih dana (odluku o tačnom broju dana u okviru navedenog raspona donosi poslodavac)
-zaposlenom muškarcu za rođenje deteta između 1 i 5 radnih dana (zaposlena žena je na porodiljskom odsustvu, pa nema svrhe ovakvo pravo za nju)
-za slučaj teže bolesti bračnog druga, deteta, brata, sestre, roditela, usvojioca, usvojenika i staratelja između 1 i 5 radnih dana
-za slučaj smrti bračnog druga, deteta, brata, sestre, roditela, usvojioca, usvojenika i staratelja najmanje 5 radnih dana
-za svaki slučaj dobrovoljnog davanja krvi – dan davanja krvi i naredni dan
Obezbeđivanjem navedenih slučajeva plaćenog odsustva poštuje se zakonski minimum. Osim navedenog, poslodavci u praksi obezbeđuju plaćeno odsustvo i u drugim situacijama, shodno pravilu da se aktima poslodavca može obezbediti veći obim i širi krug prava od prava utvrđenih zakonom. Takvi su slučajevi: sklapanje braka deteta, porođaj člana uže porodice, usvajanja deteta, selidba itd.
Kod plaćeng odsustva naknada zarade je u visini od 100% od zarade.
Odazivanje na poziv državnog organa
Poslodavac je dužan da zaposlenog pusti na odsustvo sa rada prilikom odlaska na vojnu vežbu i kod odazivanja na poziv drugog državnog organa. Plaća se puna naknada zarade. Poslodavac ima pravo na refundiranje isplaćene naknade zarade u slučaju odsustvovanja zaposlenog sa rada zbog vojne vežbe ili odazivanja na poziv državnog organa, od organa na čiji se poziv zaposleni odazvao, ako zakonom nije drukčije određen
Bolovanje
Tokom privremene sprečenosti za rad zbog bolesti ili povrede na radu, naknada zarade se sve vreme plaća iz sredstava poslodavca.
Ukoliko je privremena sprečenost za rad prouzrokovana bolešću ili povredom van rada, zaposleni za prvih 30 dana odsustva sa rada ima pravo na naknadu zarade na teret sredstava poslodavca. Bolovanje se plaća prvih 30 dana na teret poslodavca i kod sledećih razloga sprečenosti za rad: trudničko bolovanje, kod propisane mere obavezne izolacije, i kada je zaposleni određen za pratioca bolesnog osiguranog lica upućenog na lečenje ili lekarski pregled u drugo mesto, odnosno dok boravi kao pratilac u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
Kod privremene sprečenosti za rad zbog nege člana porodice, prvih 30 dana bolovanje plaća poslodavac. Izuzetak u pogledu isplatioca-bolovanje zbog nege deteta do tri godine starosti – od prvog dana plaća RFZO.
Prekid rada i smanjenja obima posla bez krivice zaposlenog
Zaposleni ima pravo na naknadu zarade najmanje u visini 60% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, s tim da ne može biti manja od minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom, za vreme prekida rada, odnosno smanjenja obima rada do kojeg je došlo bez krivice zaposlenog, najduže 45 radnih dana u kalendarskoj godini. Dakle, kod poremećaja u radu poslodavca koji iziskuje prekid rada ili znatno smanjeni obim posla, zaposleni koji se upućuje na “prinudni odmor” ima pravo na naknadu zarade iz sredstava poslodavca, i to najmanje 60% svoje zarade iz prethodnih godinu dana.
Izuzetno, u slučaju prekida rada, odnosno smanjenja obima rada koje zahteva duže odsustvo, poslodavac može, uz prethodnu saglasnost ministra, uputiti zaposlenog na odsustvo duže od 45 radnih dana, uz gore opisanu naknadu zarade.
Prekid rada na osnovu naredbe nadležnog organa
Zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu za vreme prekida rada do koga je došlo naredbom nadležnog državnog organa ili nadležnog organa poslodavca zbog neobezbeđivanja bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu, koja je uslov daljeg obavljanja rada bez ugrožavanja života i zdravlja zaposlenih i drugih lica, i u drugim slučajevima, u skladu sa zakonom.
Opštim aktom i ugovorom o radu mogu da se utvrde i drugi slučajevi u kojima zaposleni ima pravo na naknadu zarade.
U narednom tekstu detaljnije ćemo se baviti visinom i načinom obračuna naknade zarade koja se obezbeđuje iz sredstava poslodavca, a na koju zaposleni ima pravo.