Od 1. januara 2026. godine zaposleni stariji od 58 godina ili oni sa najmanje 35 godina radnog staža imaće kraće radno vreme. Reč je o radnicima u Sloveniji koji će u dogovoru sa poslodavcem moći da biraju između šestosatnog radnog dana, produženog vikenda ili slobodnog petka, odlučilo je tamošnje nadležno ministarstvo.
Zakon kojim se ovo reguliše već je usvojen, a ovaj sistem zakonodavac je nazvao 80-90-100. Ovo u prevodu znači da će ovi radnici raditi 80 odsto od punog radnog vremena, primati 90 odsto od pune zarade i imati uplaćeno 100 odsto propisanih doprinosa.
Cilj ovih mera je povećanje produktivnosti, jer istraživanja pokazuju da kraće radno vreme povećava fokus i efikasnost zaposlenih.
Slovenija nije jedina evropska zemlja u kojoj se poslednjih godina eksperimentiše sa kraćim radnim vremenom.
Različite oblike fleksibilnijeg i kraćeg radnog vremena imaju Island, Švedska, Portugal, Finska, Holandija. Ipak, ono u najvećem broju zemalja Evropske unije još uvek nije zakonska norma, već pre svega odluka koja se donosi na nivou kompanija ili delova javne uprave.
Kraća radna nedelja i iskustva u svetu
Primera radi, na Islandu se pilot projekat smanjenja radne nedelje sa 40 na 36 sati pokazao uspešnim. Zaposleni smatraju da povoljno utiče na kvalitet života i zadovoljstvo, dok poslodavci kažu da nije uticao na smanjenu produktivnost koja je ostala nepromenjena.
Oko 70 kompanija u Velikoj Britaniji takođe su uvele četvorodnevne radne nedelje, a cilj je da se vidi kako smanjenje radnog vremena utiče na produktivnost i zadovoljstvo radnika. Velika Britanija nije jedina zemlja u kojoj se razmišlja da zaposleni dobiju dan više za odmor. Na sličnim projektima radilo se i u Španiji, Japanu, Novom Zelandu, Danskoj…
U Nemačkoj sindikati, takođe, vode pregovore o kraćoj radnoj nedelji, pošto se pokazalo da ovakvi oblici rada ne utiču negativno na produktivnost, a doprinose boljem balansu posla i privatnog života što povoljno utiče na zadovoljstvo i mentalno zdravlje zaposlenih.
Situacija u regionu
Neradnu nedelju u maloprodaji i trgovini ima veliki broj evropskih zemalja, ali i susedna Crna Gora.
Sa druge strane, kada je reč o kraćoj radnoj nedelji, ona je u zemljama regiona, slično kao i u Srbiji i dalje samo na nivou eksperimenta u pojedinim kompanijama.
Severna Makedonija je svojevremeno imala ovakav pilot projekat u delu javne uprave, ali je on ostao bez šire primene.
U Hrvatskoj, takođe, radna nedelja traje 40 sati, s tim što država podstiče aktivne mere zapošljavanja starijih radnika, kao i uvođenje fleksibilnijih oblika rada, poput hibridnog ili rada od kuće.
U Crnoj Gori je u toku javna rasprava o izmenama Zakona o radu, a kako je najavljeno pregovara se o mogućnosti uvođenja sedmočasovnog radnog dana.
Slovenija je za sada, svakako, otišla najdalje. Zakon o smanjenju radne nedelje za radnike starije od 58 godina usledio je nakon što je ova zemlja već donela propis kojim se zaposlenima daje pravo da izvan radnog vremena budu nedostupni poslodavcima.
U Srbiji trend obrnut u nekim segmentima privrede
U Srbiji inicijativa da se uvede kraća radna nedelja makar i za starije radnike još uvek nema. Izuzimajući primer jedne kompanije, Mikroelektronika, koja je pre nekoliko godina uvela četvorodnevnu radnu nedelju ni poslodavci nisu zainteresovani za ovaj vid promena na tržištu rada. Uglavnom kažu da bi uvođenje kraće radne nedelje dodatno opteretilo troškove i negativno uticalo na rezultate privrede.
Iako ima sličnu demografsku strukturu kao i zemlje zapadne Evrope, starenje stanovništva i veliki broj starijih zaposlenih, teško je očekivati da bi Srbija u skorije vreme mogla poći stopama Slovenije.
Stručnjaci kažu da bi to zahtevalo izmene i penzijskog i radnog zakonodavstva, a naišlo bi i na otpor velikog broja poslodavaca koji već imaju problema sa angažovanjem radne snage. I uprkos istraživanjima i primerima da kraća radna nedelja ne utiče negativno na produktivnost, a doprinosi većoj motivaciji zaposlenih i povećava njihovo blagostanje, ni država, ni privreda ne pokazuju dovoljan interes da se ovakve mere uvode.
Naprotiv, u pojedinim segmentima privrede, a pogotovo u maloprodaji i trgovini radno vreme zaposlenih često je duže od zakonom propisanog. Pojedini rade i šest dana u nedelji, a nekoliko inicijativa da se zabrani rad nedeljom u trgovinama nije naišao na razumevanje ni poslodavaca, a ni zakonodavca.
Trend da sve veći broj trgovinskih lanaca i maloprodajnih objekata radi u danima državnih i verskih praznika poslednjih godina je sve prisutniji.
Šta žele zaposleni u Srbiji
Prema istraživanju koje Infostud sprovodi već treću godinu sa nazivom „Šta radi zaposlene“ 94 odsto zaposlenih u Srbiji suočava se sa nekim od problema vezanih za stres i nezadovoljstvo na radnom mestu. Dodatno, 79 odsto njih nije zadovoljno balansom između posla i privatnog života, dok 73 odsto smatra da poslodavac ne podržava u dovoljnoj meri njihovo blagostanje i mentalno zdravlje. Nedostatak brige o zadovoljstvu, motivaciji i mentalnom zdravlju kod 59 odsto zaposlenih utiče na njihovu produktivnost i učinak na poslu.
Odgovarajući na pitanje koje beneficije su najvažnije za zaposlene u Srbiji, odnosno šta ih to „radi“ na prvom mestu je fleksibilno radno vreme. Prema ovom istraživanju, čak 36 odsto ispitanika je odgovorilo da je fleksibilnije radno vreme najvažniji oblik beneficije. Odmah za tim je i četvorodnevna radna nedelja sa 35 odsto, dok je mogućnost rada od kuće na trećem mestu beneficija. Za ovaj vid odlučilo se 31 odsto ispitanika.
Istraživanje je pokazalo i da među top 5 beneficija koje zaposleni podrazumevaju, a često nemaju na svom poslu spadaju dobrovoljno zdravstveno osiguranje, plaćeni treninzi i dodatna edukacija, fleksibilno radno vreme, dodatni slobodni dan i mogućnost rada od kuće.
Koliko je mogućnost rada od kuće važna zaposlenima u Srbiji pokazuje i podatak da je čak 23 odsto onih koji rade na ovaj način spremno da pristane i na manju zaradu kako bi zadržalo ovu beneficiju. Procenat je još viši, čak 30 odsto, kod onih koji nemaju ovu mogućnost, a voleli bi da rade od kuće.