Dana 16.03.2020. godine stupila je na snagu Uredba Vlade Republike Srbije kojom se uređuje poseban način i organizacija rada poslodavaca na teritoriji Republike Srbije za vreme vanrednog stanja, uvedenog kako bi se zaustavilo širenje pandemije Korona virusa u zemlji. Uredba uvodi nekoliko obaveza za poslodavce u cilju organizovanja posla na taj način da se na minimalnu meru svede neposredan međusobni kontakt zaposlenih, te zaposlenih i stranaka (klijenata), kao i da se obezbedi higijenska sigurnost objekata u kojima se obavlja rad.
Rad na daljinu i rad od kuće
Za vreme vanrednog stanja poslodavac je dužan da omogući zaposlenima obavljanje poslova van prostorija poslodavca (rad na daljinu i rad od kuće), na svim radnim mestima na kojima je moguće organizovati takav rad, u skladu sa opštim aktom poslodavca i ugovorom o radu.
Ako opštim aktom i ugovorom o radu nije predviđen ovakav način rada, poslodavac može rešenjem omogućiti zaposlenom obavljanje poslova van prostorija poslodavca, ukoliko mu to organizacioni uslovi dozvoljavaju. Rešenje obavezno sadrži trajanje radnog vremena i način vršenja nadzora nad radom zaposlenog.
Poslodavac je dužan da vodi evidenciju o zaposlenima koji obavljaju rad van prostorija poslodavca.
Uvođenjem obaveze za poslodavce da u što je moguće većem obimu organizuju obavljanje posla van svojih radnih prostorija, evidentno se pokušava svesti na minimum direktna, fizička interakcija između zaposlenih, kako bi se suzbilo ili bar usporilo širenja virusa. Značajno je to što je ovom Uredbom rad na daljinu i rad od kuće postao obavezan za sve poslodavce čija priroda posla to dopušta (mnogi zaposleni mogu efikasno da obavljaju svoje radne zadatke putem telefona i elektronske pošte). Bitno je istaći da se u ovom slučaju osnovna zarada zaposlenog ne sme snižavati, odnosno da se radi o obavljanju posla u punom radnom vremenu. Jedina razlika u odnosu na uobičajene radne dane je ta što se svi poslovi obavljaju izvan radnog prostora poslodavca, te za takav rad pripada puna zarada, u skladu sa potpisanim ugovorom o radu.
Obaveze poslodavaca u pogledu organizovanja smenskog rada, poslovnih sastanaka i službenih putovanja
Poslodavac čija je priroda delatnosti takva da nije moguće organizovati rad na daljinu i rad od kuće, takođe je dužan da svoje poslovanje uskladi sa uslovima vanrednog stanja, preduzimanjem drugačijih mera.
Poslodavac je u tom slučaju dužan da, ukoliko je to moguće i ne iziskuje dodatna sredstva, organizuje rad u smenama, kako bi što manji broj zaposlenih i svih drugih radno angažovanih lica rad obavljao istovremeno u jednoj prostoriji. Obavezan je da omogući održavanje svih poslovnih sastanaka elektronskim, odnosno drugim odgovarajućim putem (video link, video poziv i dr.). Poslodavac je dužan da odloži službena putovanja u zemlji i inostranstvu, u skladu sa odlukom nadležnog organa o zabrani, odnosno privremenom ograničenju ulaska i kretanja. Dakle jasno je da je obavezno svesti na minimum veća okupljanja zaposlenih u radnom prostoru, radne sastanke organizovati isključivo elektronskim putem, te u potpunosti odložiti putovanja zaposlenih u službene svrhe.
Osiguranje zaštite i zdravlja zaposlenih
Poslodavac je dužan da u cilju osiguranja zaštite i zdravlja zaposlenih, radno angažovanih i stranaka obezbedi sve opšte, posebne i vanredne mere koje se odnose na higijensku sigurnost objekata i lica u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Ove mere podrazumevaju obezbeđivanje zdravstveno ispravne vode za piće, vode za sanitarno-higijenske potrebe, obezbeđivanje predmeta koji dolaze u dodir s hranom i predmeta opšte upotrebe, obezbeđivanje sanitarno-tehničkih i higijenskih uslova u objektima pod sanitarnim nadzorom, sprovođenje preventivne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u objektima pod sanitarnim nadzorom i njihovoj neposrednoj okolini.
Po citiranom zakonu svako pravno lice, preduzetnik i fizičko lice dužni su da postupe u skladu sa merama za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti određenim zakonom i da omoguće nesmetano obavljanje nadzora i preduzimanje propisanih mera nadležnom doktoru medicine odnosno doktoru medicine specijalisti epidemiologije i nadležnom sanitarnom inspektoru.
Za zaposlene i radno angažovane, koji su u neposrednom kontaktu sa strankama ili dele radni prostor sa više lica, potrebno je obezbediti dovoljne količine zaštitne opreme – maske, rukavice, sredstva za dezinfekciju.
Pravo na naknadu zarade za slučaj odsustva sa posla
Kao što možemo da vidimo, Uredba se ne bavi pitanjima odsustva sa posla i eventualne naknade zarade za lica zaposlena kod poslodavaca koji prekidaju sa radom u novonastalim okolnostima. Doduše, još uvek nisu uvedene obimnije mere potpune zabrane rada poslodavcima (osim nekih izuzetaka, npr. sportske teretane), ali je i ovaj scenario moguć. Ostaje da se vidi da li će ipak biti doneta odluka koja bi se ticala prava na naknadu zarade u slučaju obustave rada poslodavca odlukom državnog organa, koja bi regulisala visinu naknade zarade i na čiji teret bi ona bila isplaćivana. U slučaj da poseban podzakonski akt ili odluka ne bude doneta, primenjivaće se važeće zakonske odredbe. To znači da bi naknada zarade bi bila najmanje u visini 60% prosečne zarade ostvarene u poslednjih 12 meseci, s tim da ne može da bude niža od propisane minimalne zarade utvrđene u skladu sa Zakonom o radu.
Ostaje nerešeno i pitanje rada roditelja dece koja u vanrednom stanju ne mogu da idu u škole i vrtiće, a nisu u stanju da se sama o sebi staraju. Za sada nema odluke na nivou države koja bi bila obavezujuća za sve poslodavce (postoje samo pojedinačne odluke poslodavaca) da jedan od roditelja dece mlađe od 12 godina starosti može da odsustvuje sa rada uz naknadu celokupne zarade. Roditelji dece koje nema ko da čuva dok su vrtići i škole zatvorene nemaju pravo ni na bolovanje po ovom osnovu, jer je to isključivo pravo majki i očeva bolesne dece. U ovom trenutku roditelji moraju sami da se snalaze u rešavanju ovog značajnog problema.