Pređi na glavni sadržaj

Može li rad na daljinu da preokrene odliv radne snage?

26. novembar 2021.
·7 minuta za čitanje

Prošle godine su se zbog pandemije mnogi koji su radili u inostranstvu vratili u svoje domovine, ali i oni koji su se doselili u velike gradove su se vraćali u svoj rodni kraj. Najbolji primer za to su hiljade Italijana koji su se zbog pandemije vratili sa bogatog severa u centralne i južne regione zemlje, prema nekim procenama oko 45.000 njih. Ali i oni Italijani koji su bili na radu u inostranstvu su se, takođe, vratili, čak 100.000 ljudi prema nekim drugim tvrdnjama.

U Srbiju se vratilo 75.000 naših građana ako se uzmu podaci od marta prošle godine o broju ljudi koji su se nalazili u izolaciji zbog dolaska iz inostranstva. Dati trend vraćanja svojih građana su prijavljivale i druge zemlje iz okruženja kao što su Rumunija, Bosna, Bugarska, Hrvatska, Albanija.

Rad na daljinu nova nada

Mogućnost rada na daljinu za vreme pandemije neki su iskoristili da se vrate iz inostranstva u svoju domovinu, ili da se iz velikih gradova vrate u manja mesta gde su rođeni i odrasli.

U najvećem broju slučajeva radilo se o privremenom povratku dok traje kriza izazvana pandemijom, ali su se mnogi zapitali šta bi moglo da se uradi da se dati trenutak iskoristi kako bi se odliv radne snage preokrenuo.

Do sada se obično razmišljalo kako privući strane investitore, a sada se sve više razmišlja i o tome kako privući ljude da dođu iz razvijenijih zemalja u manje razvijene ili iz razvijenijih regiona u manje razvijene. U tom razmišljanju nismo usamljeni jer mnoge zemlje rade na tome.

U krajevima iz kojih se ljudi decenijama iseljavaju je teško pokrenuti privredu jer niko neće da investira tamo gde nema ljudi i obrnuto – ljudi neće da se vrate u krajeve gde nema firmi jer to znači da nema ni posla. I to je začaran krug iz kojeg se teško izlazi.

Međutim, rad na daljinu daje nadu da je moguće privući ljude koji rade onlajn da se dosele u ekonomski manje razvijene krajeve pa samim tim i manje naseljene regije, a pandemija je možda prekretnica u tom smislu i pravi trenutak.

Tako je u Italiji kreiran nacrt zakona kojim se podstiče rad na daljinu na jugu zemlje kao dugoročan način života koji će biti koristan kako kompanijama tako i ljudima. Kompanije se stimulišu da dozvole rad na daljinu kao stalnu mogućnost sa 60% poreske olakšice i odbicima od tehnoloških ulaganja koja imaju za cilj da olakšaju prelaz na ovaj vid rada.

Ali osim kompanija treba stumulisati i same ljude da prihvate takvu mogućnost.

Višestruke koristi za društvo

Rad od bilo gde je oblik rada koji ima ogroman društveni značaj jer ima potencijal da obrne odliv mozgova koji muči zemlje u razvoju, male gradove i ruralne sredine. Ovaj oblik rada omogućava zaposlenima da se vrate u svoju domovinu ili u svoj rodni grad. Povratak kvalifikovanih ljudi u male sredine podiže kvalitet života u tim sredinama. Zatim, ti ljudi raspolažu specifičnim znanjima i veštinama koje mogu da prenesu na lokalnu zajednicu.

Svaka država ima koristi od privlačenja ljudi koji će trajno raditi na daljinu jer oni platu koju zarade radeći za neku firmu iz ekonomski razvijene zemlje troše u zemlji u kojoj žive i u kojoj plaćaju porez.

Iako tu mogu da postoje i izvesni problemi. Na primer, kako će se formirati plate za zaposlene koji rade na različitim geografskim lokacijama koje se veoma razlikuju s obzirom na visinu troškova života. Verovatnije je da većina kompanije neće uzimati te razlike u obzir pri formiranju zarada i da će isplaćivati svim zaposlenima za istu vrstu posla istu zaradu bez obzira na lokaciju na kojoj se nalaze jer bi u suprotnom postale manje konkurentne na globalnom nivou u privlačenju visoko kvalitetnih radnika na daljinu. Takođe, postavlja se i pitanje kako isplaćivati zaradu u valuti zemlje gde je kompanija osnovana ili u valuti zemlje u kojoj zaposleni živi i kako u tom slučaju obezbediti konzistentne zarade s obzirom na promene kursa.

Svoj među svojima

Ljudi koji se doseljavaju i vraćaju zahvaljujući mogućnosti da rade s bilo koje geografske lokacije dobijaju slobodu da žive tamo gde žele, u toplijim krajevima, u mirnijim sredinama, u sredinama u kojima mogu da imaju kontakt s prirodom, gde su troškovi života neuporedivo niži, gde mogu da budu deo zajednice i lakše podižu decu. Oni koji se vraćaju u rodna mesta imaju mogućnost da ponovo okupe svoje porodice i da žive bliže svojim roditeljima, braći i sestrama, dedama i babama ostvarujući bolji kvalitet života zahvaljujući tome.

Neki su opet oduševljeni idejom da mogu da rade i da istovremeno putuju po svetu i postanu tzv. digitalni nomadi, naročito se to odnosi na generaciju milenijanaca.

Benefit za kompanije je da mogu da smanje troškove zakupa poslovnog prostora i da regrutuju talente na globalnom nivou bez imigracionih problema, a kako neka istraživanja pokazuju možda će imati i produktivniju radnu snagu zahvaljujući tome (Study by Nicholas Bloom and coauthors, 2015).

Radom na daljinu se štiti i životna sredina jer se smanjuje emisija štetnih gasova pošto ljudi više ne moraju da putuju do i sa posla.

Tako su u američkom patentnom zavodu izračunali da su njeni zaposleni na daljinu prešli 84 miliona kilometara manje za godinu dana korone zahvaljujući tome što nisu fizički dolazili na posao i time smanjili emisiju ugljenika za više od 44.000 tona.

Najveći izazovi na tom putu

Razni regioni u svetu se dovijaju na različite načine kako da privuku ljude. Recimo, gradić Tulsa u državi Oklahoma davao je grantove od 10.000 dolara profesionalcima koji rade na daljinu da se dosele u ovaj gradić. Doselilo se ukupno 700 porodica iz velikih gradova kao što su San Francisko, Čikago, Njujork. Oni su došli u ovo malo mesto jer je mnogo pristupačnije za podizanje porodice. Mogli su sebi da obezbede čuvanje dece i da priušte veću kuću. Troškovi života su neuporedivo niži u poređenju sa velikim gradovima iz kojih dolaze. Ilustracije radi iznajmljivanje dvosobnog stana u Tulsi košta 675 dolara, a u San Francisku 4.000. Žitelji pomenutog gradića sada imaju još bolju ideju da se ljudima koji žele da se dosele u njihovo mesto uplati učešće za stambeni kredit kako bi mogli da kupe svoju prvu kuću. Razmišljanje koje stoji iza toga je da kada ljudi ulože u imovinu i počnu da stvaraju porodicu oni neizbežno postaju deo zajednice I time su veće šanse da će ostati za stalno.

Ipak, poreske olakšice poput onih koje se planiraju u Italiji ili jednokratni grantovi kakve daje gradić Tulsa sami po sebi nisu dovoljan podsticaj ukoliko nedostaje potrebna infrastruktura. Naime, da bi se ljudi trajno doselili u određene krajeve potreban je snažan sistem socijalne zaštite, naročito visok nivo zdravstvene zaštite i efikasnija državna administracija, ali i predškolske ustanove kao sistem podrške zaposlenim majkama.

S druge strane, kompanije koje žele trajno da uvedu mogućnost rada na daljinu se suočavaju sa drugom vrstom izazova i bojazni, pre svega, kako će se to odraziti na komunikaciju, brainstorming, rešavanje problema, deljenje znanja, socijalizaciju, druženje, mentorstvo, procenu učinka, sigurnost podataka.

Međutim, razvoj tehnologije je toliko odmakao da več sada ima rešenje za date probleme.

Tehničko-tehnološka rešenja već postoje

Zbog različitih vremenskih zona, naročito ako se radi o udaljenim vremenskim zonama, komunikacija u realnom vremenu može biti otežana. Naročito je otežano zakazivanje grupnih sastanaka u tom slučaju.

Ali zaposleni koji se suočavaju s tim problemom su već naučili kako da se snalaze u tim situacijama koristeći zajedničke google dokumente, rad u Slack kanalima i sl.

S druge strane, za potrebe sinhronih brainstorming sastanaka zaposleni koriste video pozive, internet table kao što su: Miro, Stormboard, IPEVO, Annotator, Limnu ili Mural.

Deljenje znanja je još jedan izazov za organizacije koje su prihvatile rad na daljinu. Najveći izazov u tom smislu je što se puno toga nalazi u „glavama zaposlenih“. Dati problem se rešava kreiranjem transparentne dokumentacije kojoj se lako može pristupiti.

Kako saopštava GitLab kompanija, koja u potpunosti funkcioniše na daljinu, svi članovi njenog tima imaju pristup radnom priručniku koji predstavlja centralni registar kako se vodi kompanija koji trenutno ima 5.000 pretraživih stranica. Svi zaposleni uče kako da kreiraju nove stranice, uređuju postojeće, kreiraju i postavljaju video zapise i slično.

Nivo transparentnosti je izuzetno visok da bi organizacija mogla da funkcioniše i bude geografski fleksibilna.

Srodna ideja je i stvaranje transkripata, javno postavljanje slajdova, snimanje vebinara, prezentacija i sastanaka kako bi se stvorilo spremište takvog materijala koje pojedinci mogu da gledaju onda kada im odgovara.

Sledeća velika briga je i ta da se ljudi koji rade na daljinu često žale da se osećaju izolovano, naročito je to problem u kompanijama u kojima jedan deo zaposlenih radi u kancelarijama, a drugi na daljinu. U tom slučaju zaposleni koji rade na daljinu najviše osećaju da su odsečeni od protoka informacija u koji bi bili uključeni da su fizički prisutni u kancelariji.

Neki koriste alate za virtuelnu stvarnost kako bi uparili udaljene kolege za nedeljni razgovor, ili pak neko u kompaniji poziva grupe zaposlenih raspoloženih za ćaskanje na mreži. Neki koriste Slackbot prijatelja, dok je kompanija eXp Realty koristi VR platformu VirBELA kao mesto okupljanja udaljenih čalnova tima u avatar formi.

Postavlja se i pitanje kako pratiti učinak zaposlenih na daljinu. Jedan način je na osnovu povratnih informacija od strane kolega i klijenata s kojima su u virtualnoj komunikaciji, a drugi način je kroz korišćenje kompanijskih IT alata kao što je logovanje na kompanijsku mrežu (VPN- virtual private network), uključivanje indikatora prisutnosti i korišćenje usluge za razmenu poruka. Ali i sam Windows 10 Pro već daje neke izveštaje korisnicima o njihovom učinku.

Ipak, Sajber bezbednost je možda i jedan od najvećih izazova. Šta ako zaposleni fotografiše ekran sa osetljivim podacima i pošalje ih konkurenciji? Poseban problem je i upotreba ličnih manje zaštićenih uređaja za rad od kuće. Međutim, sajber bezbednost se sve više zasniva ne toliko na zaštiti svakog pojedinačnog uređaja koliko na zaštiti transakcija.

Pandemija definitivno ubrzava promene u svetu rada i obrazovanja i njihov trajan prelazak na onlajn način rada bar kada je reč o ekonomiji znanja.

Twitter, Facebook, Shopify, Siemens i State Bank of India su objavili da će rad na daljinu postati trajan oblik rada u njihovim kompanijama i nakon vakcinacije.

Ali postojale su kompanije koje su u potpunosti radile na daljinu i pre pandemije. Primer jedne takve kompanije koja je ujedno i najveća kompanija tog tipa u svetu je, već pomenuta, GitLab kompanija sa 1.300 zaposlenih.

HR Lab novosti na email

Saznajte prvi najnovije informacije o regrutaciji, selekciji, brendiranju poslodavaca i najave događaja koje organizujemo za vas.

Slične vesti

NovostiPROGRAM REŠAVANJA VIŠKA ZAPOSLENIH 

U prethodnom tekstu smo opisali situacije u kojima nastupa višak zaposlenih kod poslodavca. Podsećamo da smo takođe definisali kada postoji obaveza donošenja programa rešavanja viška zaposlenih. Obaveza donošenja programa postoji u sledećim slučajevima:  Poslodavac koji ima više od 20, a manje od 100 zaposlenih, a prestaje potreba za radom 10 zaposlenih;  Poslodavac koji ima najmanje […]

Novosti„Prekvalifikovani ste za ovaj posao?“ – Kako to da razumemo? 

Ako je neko prekvalifikovan za radno mesto trebalo bi da pretpostavimo da će se brže uklopiti,  dati doprinos, doneti dodatnu vrednost, zar ne? Ako se za posao magacinskog radnika prijavi neko ko je u prethodnoj kompaniji bio šef smene u magacinu ili tim lider, takva osoba bi mogla da bude višestruko korisna i kolegama i […]

NovostiRegionalni sajam poslova po 15. put – dobra prilika za pronalaženje željenog posla 

Nakon prošlogodišnjeg Regionalnog sajma poslova, sa zadovoljstvom najavljujemo održavanje 15. po redu događaja, koji je najveći u regionu u vezi sa zapošljavanjem. Ovaj događaj se organizuje u saradnji sa vodećim sajtovima za zapošljavanje iz regiona, a našu zemlju predstavlja Poslovi Infostud, dok će ostale države predstavljati: MojPosao.ba – Bosna i Hercegovina, Vrabotuvanje – Severna Makedonija, […]

NovostiEfekat previše talenata: još jedna lekcija koju biznis može naučiti od vrhunskog sporta 

Miami Heat je već imao svoju veliku zvezdu Dvejna Vejda kada je ovaj tim 2010. godine uspeo da dobije još dve super zvezde – LeBrona Džejmsa i Krisa Boša.   Ali, započela sam temu od sredine. Hajde da krenemo od poslovne dileme, pa ćemo se vratiti na to šta biznis može da nauči od sporta.   Imati […]