Na društvenim mrežama mogu da se vide brojni komentari poput:
“Taj HR, to bivše kadrovsko, sa svojim idiotskim pitanjima na intervjuima”
“HR koji radi regrutaciju je najveće zlo”
“HR ne treba da postoji u kompaniji”
1. Ako niste dobili posao – jednostavno, niste bili najbolji! Možda će vas šokirati činjenica da niste najbolji, postoje kvalitetniji, iskusniji, motivisaniji ili jednostavno, kandidati koji se bolje uklapaju u kompanijsku kulturu ili su se bolje snašli na intervjuu. Surovo? Jeste. Surove su i kamate za kredite, računi za struju zimi, romantični sastanci takođe.
2. Ako niste napredovali – HR najverovatnije nije doneo tu odluku. Možda je lakše mrzeti HR nego svoje nadređene ali, odluke o karijernom putu zaposlenih nisu u rukama samo HR-a.
3. Organizaciona kultura je loša, HR je kriv- kamo sreće da je tako jednostavno. Organizacionu kulturu u kompaniji ne kreira pojedinac pa ni HR. Ovaj značajan fenomen je u rukama svakog zaposlenog, posebno top menadžmenta. Kada bi HR bio Supermen, opet ne bi mogao da pomeri organizacionu kulturu ako na svim nivoima ne postoji spremnost za promene.
4. Ne razvijam se jer HR ne radi svoj posao – vi niste deca, HR nije vaspitač. Odgovornost za razvoj svakog pojedinca i kompanije je kompleksna i leži u rukama samog zaposlenog, svakog zaposlenog, HR-a i menadžmenta.
5. Pitanja na intervjuu su glupa – moguće, ali kada bi ih vi kreirali za sebe, to ne bi bio intervju nego monolog, zar ne? Postoje pitanja na intervjuu koja su izlizana, neoriginalna, neinformativna ali to nije prepreka da budete najbolji jer se za takvog smatrate, zar ne?
6. Plata mi je mala, HR je kriv – da vaša plata zavisi samo od HR-a, mnoge kompanije bi verovatno bankrotirale pod pritiskom. Prihodi, rashodi, zakonske obaveze, planovi, budžeti, ocena vaših nadređenih o vašem perfomansu, tržišna situacija, makroekonomska situacija… Sve su to značajniji faktori od mišljenja jednog HR-a.
7. HR nije nasmejan kao da nije ni HR- opet šok: HR nije animator. I opet šok: i HR je čovek.